Narodna skupštine Republike Srbije je 27. maja 2021. godine usvojila je novi Zakon o zaštiti poslovne tajne (Zakon). Time je pravna regulativa u ovoj oblasti usaglašena sa propisima EU.

Do sada smo imali Zakon o zaštiti poslovne tajne („Službeni glasnik RS“, broj 72/11). Taj zakon donet je pre nego što je u EU Direktiva 2016/943 stupila na snagu, sa ciljem harmonizacije propisa zemalja članica EU uz obezbeđenje adekvatne pravne zaštite od nezakonitog pribavljanja, korišćenja ili otkrivanja poslovne tajne na tržištu EU. Tako je Srbija usvajanjem novog Zakona usaglasila svoje propise u oblasti zaštite intelektualne svojine i poslovne tajne sa Direktivom 2016/943 EU i istovremeno u tom delu ispunila obaveze koje je preuzela Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju.

Šta je poslovna tajna?

Pod poslovnom tajnom podrazumevaju se informacije privrednih subjekata koje nisu opšte poznate i koje uživaju određeni stepen zaštite. Zakon bi da podstakne i pruži pravnu zaštitu investicijama privrednih subjekata u sticanje, razvoj i primenu znanja i iskustva. Poslovnom tajnom se štite različite vrste informacija, kao što su podaci o procesu proizvodnje, poslovni planovi, finansijski planovi, reklamne strategije, rezultati ispitivanja tržišta, spiskovi dobavljača i klijenata, crteži, arhitektonski projekti, građevinski nacrti, kreativne kreacije i slično.

Izmena definicije poslovne tajne

Možda najznačajnija promena koju donosi Zakon jeste izmenjena definicija poslovne tajne: informacija – da bi bila zaštićena kao poslovna tajna – treba da nije opšte poznata, tj. dostupna trećim licima, treba da ima određenu komercijalnu vrednost i da je kao takva zaštićena, sada Zakon više ne predviđa uslov da se iskorišćavanjem baš te tajne može ostvariti ekonomska korist i naneti šteta imaocu poslovne tajne. Ovako definicija poslovne tajne obuhvata manji broj uslova nego ranije.

Ograničena zaštita poslovne tajne stranih lica

Prethodni Zakon o zaštiti poslovne tajne nije pravio razliku u pogledu zaštite poslovne tajne između stranog i domaćeg lica. Sada, Zakon, iako i dalje predviđa pravnu zaštitu poslovne tajne stranih privrednih subjekata, on to sada čini samo pod uslovom da takva zaštita proizilazi iz međunarodnih ugovora koji obavezuju Republiku Srbiju ili iz načela uzajamnosti koja se ne pretpostavlja, kao što je to slučaj prilikom primene nekih drugih instituta, već je teret dokazivanja postojanja uzajamnosti u svakom konkretnom slučaju pada na onu stranu koje se na njeno postojanje poziva.

Mere zaštite

Još jednom, važan uslov da informacija uživa status poslovne tajne je da je takva informacija zaštićena od strane njenog imaoca. Prethodni Zakon o zaštiti poslovne tajne je previđao ovaj uslov, ali ga nije dalje razrađivao, no je ispunjenost ovog uslova ostavljao oceni sudske prakse u svakoj prilici, uz procenu rizika od nezakonitog pribavljanja, korišćenja ili iskorišćavanja.

Zakon sada navodi da se pod zaštitom podrazumeva, između ostalog, izrada internog akta o rukovanju poslovnom tajnom i preciziranje kruga lica i njihova prava i obaveze prilikom rukovanja poslovnom tajnom.

Praktično, kako bi poslovna tajna uživala pravnu zaštitu, Zakon sugeriše da je neophodno da se prethodno donese opšti akt o zaštiti poslovne tajne kao i da se preduzmu druge mere zaštite, kako bi se onemogućilo trećim licima pristupanje poverljivim informacijama.

Zaštita poslovne tajne

Zakon kao i ranije predviđa posebne odredbe u pogledu zaštite poslovne tajne koja se može ostvariti kako u parničnom postupku tako i kaznenom postupku za privredne prestupe. Ono što predstavlja razliku u odnosnu na ranije rešenje, jeste rok za pokretanje parničnog postupka koji je sada produžen tako da iznosi godinu dana umesto ranijih šest meseci od dana saznanja za povredu i učinioca odnosno 5 (pet) godina umesto prethodne 3 (tri) godine od učinjene povrede odnosno od dana poslednje učinjene povrede ukoliko se povreda vršila kontinuirano.

Zakon propisuje i vrste tužbenih zahteva koji se mogu zahtevati. U skladu sa Direktivom EU, držalac poslovne tajne u slučaju povrede poslovne tajne može tužbom zahtevati: prestanak povrede, utvrđivanje povrede ili zabranu korišćenja ili otkrivanja poslovne tajne, zabranu proizvodnje, nuđenja, stavljanja u promet ili korišćenja robe kojom je izvršena povreda, tj. zabranu uvoza, izvoza ili skladištenja robe kojom je izvršena povreda u svrhe proizvodnje, nuđenja, stavljanja u promet ili korišćenja robe, određivanje odgovarajućih mera koje se odnose na robu kojom je izvršena povreda, koje obuhvataju povlačenje robe sa tržišta, uklanjanje sa takve robe svojstava koje je čine robom kojom je izvršena povreda poslovne tajne i uništenje robe, te uništenje ili predaju dokumenata, predmeta, materijala, supstance ili elektronskih dokumenata koji sadrže poslovnu tajnu ili po sebi jesu poslovna tajna.

Aktivnu legitimaciju za podnošenje tužbe imaju držalac poslovne tajne i sticalac licence, ukoliko je za to ovlašćen na osnovu ugovora ili zakona. U pogledu naknade štete zanimljivo rešenje je da sud predviđa podnošenja tužbenog zahteva kako prema licu koje je znalo ili moralo znati da vrši povredu poslovne tajne tako i protiv lica koje je usled navedene povrede stekao neku korist, s’ tim što se navedeni zahtevi međusobno ne isključuju.

Jedna od najznačajnijih novina je da držalac odnosno sticalac licence ima pravo na naknadu materijalne i nematerijalne štete ako je lice koje je povredilo poslovnu tajnu znalo ili je moralo da zna da učestvuje u nezakonitom pribavljanju, korišćenju ili otkrivanju poslovne tajne.

Prema opštem režimu naknade štete koji je propisan važećim Zakonom o obligacionim odnosima i ustaljenoj sudskoj praksi, pravna lica do sada nisu imala prava na naknadu nematerijalne štete, s’ obzirom da u Srbiji nije prihvaćen opšti, no limitiran broj eksplicitno propisanih slučajeva kada se može ostaviti pravo na nematerijalnu štetu, kao i s’ obzirom na jednostrani stav privrednih sudova da pravno lice ne može trpeti fizičke i duševne bolove, pa tako ne može ni trpeti nematerijalnu štetu.

Zakon po prvi put predviđa okolnosti koje je sud dužan da uzme u obzir pri razmatranju tužbenog zahteva kao što su: vrednost i druge specifične karakteristike poslovne tajne, mere preduzete radi zaštite poslovne tajne, ponašanje počinioca povrede prilikom pribavljanja, korišćenja ili otkrivanja poslovne tajne, posledice nezakonitog korišćenja ili otkrivanja poslovne tajne, legitimne interese stranaka i posledice koje bi usvajanje ili odbijanje tužbenih zahteva moglo da ima na njih, legitimne interese trećih lica, javni interes i zaštitu osnovnih prava.

Kako novi Zakon eksplicitno insistira da privredni subjekti u smislu mere zaštite poslovne tajne - njenu zaštitu urede opštim internim aktom, kao i da je sud dužan da pri proceni osnovanosti tužbenog zahteva uzme u obzir mere koje su privredni subjekti preuzeli zarad njene zaštite, praktični savet privrednim subjektima jeste da se preuzmu neophodni koraci kako bi se doneo opšti akt o zaštiti poslovne tajne, kao i preduzimanje drugih mera radi osiguravanja faktičke i pravne zaštite svojih informacija.